Reka Drina - Zelena lepotica
Reka Drina nastaje nestajanjem reka Tare i Pive i traje 346 km, uglavnom predomisljajuci se na koju ce stranu ili mozda pokusavajuci da izbegne susret sa rekom Savom na severu. Kao i covek u mladosti snazna i brza kroz kanjone i klisure, a u starosti mirna i spora u nizinama kao da joj se vise ne zuri tamo gde stici mora.
Drina, modra i brza reka, kao vreme sto prolazi, nagledana ljudskog dobra i zla sigurno je najlepse opisana recju u delima naseg nobelovca Ive Andrica. Mi cemo vam ovde po dati osnovne podatke o nasoj prelepoj zelenookoj reci koja na cast bajinobastana tece pored naseg grada.
Drina reka - Drinos
Drina je jedna od nasih najlepsih reka. U stara vremena imala je ime
Drinos, a narod joj je dao ime Zelenika ili Zelenka, po boji recne vode.
Ona vijuga kroz zivopisne planinske i ravnicarske predele Bosne i Srbije. Oko njenih obala prostiru se kotlinska prosirenja sa obradivim i naseljenim poljima, ali i strme obale klisurastog i kanjonskog tipa, obrasle vrbama, topolama i niskim zbunjem. Najlepsi i najveci kanjon na svom recnom toku Drina je usekla od Zepe do Klotijevca u duzini 24 km.
Duzina recnog toka, od Scepan polja gde Drina nastaje od Pive i Tare do
usca u Savu, iznosi 340 km. Razlika u nadmorskoj visini izmedju
izvorista i usca je oko 358 m. Sirina recnog toka varira od 100-200m
kod Perucca i Zvornika do 15 m na mestu zvano Tijesno. Proticaj vode
kod Bajine Baste iznosi od 54,4 do 698 m3/s, uz vodostaj od 34-356 cm.
Temperatura vode je od 8,7-16,3 (C. Boja recne vode je mahom zelena i
pripada II klasi boniteta.
Najvaznije pritoke reke Drine na prostoru Bajine Baste su Pilica,
Rogacica, Raca, a u nju se uliva niz vrela i izvora, koji se
javljaju na prostoru skriljaca i krecnjaka na obodnim delovima planine
Tare. Najvece je Perucacko vrelo. Ono predstavlja pravu reku i nalazi
se na nadmorskoj visini 265 m, a prosecna jacina vode iznosi 300 l/s.
Od vrela voda tece nekoliko stotina metara preko najnize drinske terase,
a zatim se stropostava u Drinu.
Danas je nenadmasna divlja -prirodna sloga Drine ukrocena branama i
jezerima (Visegradsko, Perucac, Zvornicko jezero) cime je narusena
ali ne i unistena lepota Drinskih kanjona. Reka je izgubila sezonsku
(jesenju i prolecnu) plahovitost kada su stradala oranicna polja i
naselja duz toka, a dobila je mogucnosti plovidbe, turizma i privredni
znacaj (proizvodnja el. Energije).
Najznacajniji hidrografski objekti na prostoru Bajine Baste vezani su
za Drinu i osim njenog toka kome Bajina Basta gravitira 92%, pritoka,
vrela i izvora su i dva akumulaciona jezera, od kojih je jedno nastalo
pregradjivanjem Drinskog toka (u Peruccu 13 km od Bajine Baste) branom
visokom 93 m. Povrsina jezera je 28 km2, dubina 88 m, a duzina 50 km.
Drugo jezero je izgradjeno na zapadnom delu planine Tare u dolini reke
Beli Rzav, u ciju se vestacku akumulaciju sistemom pumpi u vreme visokog
vodostaja prebacuje voda iz Drine.
Vracanjem vode sa Tarske akumulacije u Perucac zaokruzuje se tehnoloski
proces proizvodnje elektricne energije u sistemu HE"Bajina Basta".
Neke zanimljivosti vezane za Drinu:
reka Drina bila je granicni prostor izmedju Zapadnog i Istocnog
Rimskog carstva, kroz istoriju razdvajala je katolicki od pravoslavnog
prostora
Duz Drine-granice Austro-Ugarske i Srbije- 1914-15 vodjene su
velike ratne operacije
Zabelezeno je da je 27.3.1896. godine Drina dostigla vodostaj
14 m veci od normalnog i poplavila cupriju kod Visegrada, odnela
varosicu Ljuboviju
Voda reke se ledila 2 puta 1929 i 1942,. godine kod Bajine Baste
(Perucac, Krivi vir)
Ovom rekom godisnje protice 12,5 milijardi kubnih vode, sto znaci
da je moguce podici 60 manjih hidroelektrana
Voda reke je u prvoj polovini ovog veka koriscena za rad poznatih
drinskih vodenica (samo 1931. godine od B.Baste do Savske Race bilo ih
je 53)
Poznato je cuveno splavarennje Drinom (prvi splavovi "dascare" i
"gredare" krenuli su iz Dervente i Perucca 1856 godine). Splavovima se
odvlacila gradja nizvodno za prodaju sa obronaka Tare i Zvijezde, a
korisceni su i u turisticke svrhe
U donjem toku Drine (krajem XIX veka) rekom su krstarili
austro-ugarski parobrodi i dolazili do Zvornika
Danas je Drina poznata po svojim atraktivnim kanjonskim predelima,
vestackim jezerima, bogatstvom recne ribe (mladica, pastrmka, saran,
klen...). Njen vijugavi recni tok od davnina do danas u narodnom
predanju zabelezen je recima "ko ce krivu da ispravi Drinu).
Narodna izreka je vezana za beskoristan posao, nalik na grcku-anticku
mitolosku pricu o Sizifu. Stoga je Drina mitska, istorijska i stvarna
slika covekovog trajanja na ovim prostorima.
Autor:
Andjelic Lazar,prof.